Srpski komita – Rade Kijanović Krnjo

Roditelji Radovi su Milosav i Nada, a oni su imali osmoro dece, četiri sina i četiri kćerke. Radova braća Vaso i Tošo otišli su u rat na Kumanovo i obojica su tamo poginula. Rade je imao tri sina i četiri kćerke. Sinovi su mu bili Marinko, Marko i Radovan, a kćerke Miluša, Tijana, Rosa i Stamena. Rade se kao momak od 16 godina odmetnuo u hajduke i pridružio čuvenom hajduku Miću Gluševiću…

Kao čobanin sa svojih 16 godina gledao je kako mu Turci muče oca Milosava i zato odlazi u hajduke da im se sveti. Turci su mu oca prikovali za šljivu ekserom kroz uvo jer nije hteo da plati veliki porez što mu je paša iz Teslidža (Pljevalja) odredio da plaća. Kada su Turci u slavlju što su ga uhvatili skrenuli pažnju na pripremanje cicvare za ručak Radov otac je uspeo da pobegne, a pola uveta ostade mu na šljivi gde je bio zakucan. Od tada su ga prozvali Krnjo jer je ostao sa pola uveta. Posle dve godine od kad je otišao u bekstvo ponovo ga hvataju Turci i ubijaju, posle čega Rade, koji je tad imao 18 godina, dobija nadimak Krnjo, po svom ocu Milosavu.

Mićo Glušević je hteo, u prvi mah, da Rada odvrati od hajdukovanja i ubedi ga da se vrati kući, ali nije u tome mogao uspeti, jer Rade je bio uporan. Kada je Mićo video da ovog hrabrog momka ne može ubediti da se vrati, poklanja mu pištolj s jednim metkom, rekavši mu da drugog oružja nema i da se potrudi da nabavi bolje. Za nepunu godinu dana sudbina ih rastavlja. Nakon što je Mićo stradao, Rade se pridružuje grupi hajduka sa Bistrice pod vođstvom Sretena Vukosavljevića, koji ga je rado primio u svoju družinu, jer je Rade već tada bio poznat po hrabrosti koju je pokazivao pri okršajima s Turcima.

Sreten Vukosavljević je bio vođa komitskog pokreta na Kamenoj Gori. Treba istaći i sledeće komite: Rade Kijanović Krnjo, Mihailo Došković, Sretomir Borisavljević, Sima Pejović, Vlade Obućina, Jovan Posrkača, Jovo Karača, Milosav Ljuić, Pavle Šljukić, Rade Obućina iz Božetine, Vojo Čučić, Milan Aranitović, Vuk Popović iz Sjenice i mnogi drugi…

Komite su imale puno svojih pesama, a jedna od njih je:

„Hajde kući, hitaj doma,
doći će nam četa nova,
a četa je, more, sve komita,
sve komita, more, ponosita…“

U kanjonu Lima i Bistrice presretali su turske karavane i otimali harač što su Turci skupljali po srpskim selima. Rade nije mnogo pomagao u fizičkom radu svojoj porodici jer je stalno hajdukovao, pa je sav teret pao na nejakog sina Marinka koji je sa svojih devet godina morao da obavlja sve poljoprivredne.

Poznato je nekoliko dogodovština iz života Rada Krnja Kijanovića…

Kad je aga došao na Ravan gde je imao čardak da konači sa svojom ordijom pozove on Joku i reče joj: „Joko, znam da ti znaš gde se nalazi Rade Krnjo. Idi mu i kaži da me ne dira noćas jer moram ovde da konačim!“ Joka mu je odgovorila da ne zna gde se nalazi Rade.

Aga joj ponovo reče: „Znaš ti, Joko, dobro gde se on nalazi, pa idi i kaži mu kako sam ti rekao“. Videvši da nema izbora, Joka krenu da nađe Rada da mu prenese da aga želi sutra da ga vidi. Kako je Joka znala gde se Rade nalazi, ona ode tamo i sve mu lepo ispriča. Joka je molila Rada da agu ne dira, da ne bi došlo do belaja jer aga je sa sobom vodio oko dvadeset i pet bećara. I tako ona umoli Rada da te noći agu ne dira i da ga ne napada, pa naposletku i da se susretne sa agom.
Kad se Joka sutra vratila kući, ispriča ona sve agi šta je bilo, a aga joj naredi da ga vodi pravo kod Rada na sastanak ispod jedne pljevare gde je ovaj spavao, dok mu je družina bila po šumi raspoređena. Pozdravi ga aga i upita ga kako živi, a Rade će: „Zar ne vidiš, aga, da sam živi paćenik. Hrane malo ima, jer sve pokupiste. Spavam u pljevari dok se ti gostiš i konačiš u čardaku. Eto kako živim!” Upita ga onda aga ima li džebane, a Rade mu odgovori opet drsko: „Imam aga džebane kada otmem od tvojih bećara”. Već ljutit aga, nemavši kud, ponudi mu da smanji porez i da mu pošalje tri tovara džebane, ali da mu ne napada bećare, već ove što napadaju i harač otimaju.

Posle tri dana u selo stigoše tri tovara džebane da se odnesu Radu Krnji. Za Kurban Bajram pokupe Turci sve ovnove da slave, a aga izabra najboljeg ovna za sebe. Rade dođe noću i ukrade ovna ostavivši poruku agi da mu je Rade Krnjo uzeo ovna i da sa njim neće omastiti bradu. Aga je takođe imao i dva najbolja konja u čitluku, pa ih je zatvarao u magazu pod čardakom, i tako, jednom, reši Rade da mu ukrade konje, pa upadne sa nožem u zubima u sobu gde je aga sa aginicom spavao i izvuče jendek i vrati se kroz prozor na koji je i ušao, izvede konje iz magaze pa kad iziđe na put, opali iz puške da ga aga čuje i povika:: „Aga, odvede ti Rade Krnjo konje!!!”

Doživljaji Rada Krnje napisani su po sećanjima njegovog praunuka, koji je slušao od svog dede Marinka Kijanovića, Radovog sina. Mnogi detalji ostali su nažalost, nezapamćeni…

Rade Krnjo Kijanović ubijen je od strane pobratima 1917. godine kod „Visoke česme” jer su ga na prevaru svezali i poveli Turcima na predaju. Turci su ucenili njegovu glavu na 1.000 turskih zlatnika, a izdajice i ubice nagradu nikad nisu dobili jer su Turci lagali i poslužili se lukavstvom da bi došli do glave našem velikom Krnju.

rade krnjo

Iz poštovanja i zahvalnosti, sećanja na slavnog Rada Kijanovića Krnja prenosila su se sa kolena na koleno sve do praunuka Rada M. Kijanovića koji je zabeležio ova sećanja kako bi ih sačuvao od zaborava, a u znak ljubavi i poštovanja Rade M. Kijanović pored ostalog, podiže i spomen česmu svome hrabrom pradedi.

Znamenite ličnosti